Nekada: "Jaoooo supeeer, danas je petak! Vikend! Konačno"
Sada: "O, ne! Vikend je!"
"Od prvog dana, zabranjeno mi je da te volim, zabranjeno mi je da te sanjam, voleću te u pesmama mojim..."
Govorim sebi svake subote, ponavljam kao mantru, da nema razloga da budem tužna, da subota i nedelja dođu i prođu, da imam dovoljno toga čime moram da se bavim kod kuće, i da, možda, nije ni loše što je vikend, jer inače ne bi ni stigla ništa da uradim... Ali ne vredi! Boli! Jebi ga, sve jedno boli!
I što kaže moja kuma: "Dobiješ ono što tražiš... Zato pazi šta želiš - možda ti se i ostvari"
Previše svega oko nas... Ne možemo na kafu - dan je, ne možemo ovde iz jednog razloga, ne možemo tamo iz drugog razloga... Šta ostaje? Telefon! Sati i sati uz prekide, uz oprez, uz strah... Više ne znam ni šta da slažem, "istrošila sam" drugarice sa kojima inače dugo pričam, ponestaju izgovori, postavljaju se neprijatna pitanja...
Nije ni njemu lako... Okružen kolegama koji pristupaju na različite načine kako se požar širi! Jedni ga zezaju, drugi se smeškaju, treći otvoreno ispituju, poneki banalizuju... Sa svime time se treba izboriti. Ne sme da kaže "Da, jeste, tako je, jebite se", mora da odmerava svaku reč, mora da trpi i ćuti i sluša kada oni do kojih "trač" nije stigao pljuju po meni u svakom pogledu! on pristupa jedinom što može! Strpljivo se smeška i klima glavom uz "da, da tako je"
Prava sreća što ima živaca, na njegovom mestu, prešla bi u otvoreni napad i svima njima zapušila usta!
Pokušavam negde da svrstam "nas" - ne ide... Ne pronalazimo se ni u čemu i ima nas svuda! Da li smo "u vezi" da li smo "ljubavnici" da li smo "prijatelji sa beneficijama"... I na sve te kategorije još treba da ubacim i "kolege"...
Ne, Blesavo moje, ovo nije savršeni svet, ali ovo ovde, ovaj blog, to je moje savršeno mesto
i zato:
"Close the door, leave the cold outside
I don't need nothing when I'm by your side
We got something that'll never die
Our dreams, our pride
My heart beats like a drum (all night)
Flesh to flesh, one to one (and it's alright)
And I'll never let go cause
There's something I know deep inside"
"U redu je" - zar ne?





14/09/2013, 13:41
Muke tvoje niko ne zna...
14/09/2013, 16:38
zna nekolicina a ostali sumnjaju, al malo ko razume! Razumevanje je bitnije nego znanje...
14/09/2013, 16:51
evo ja te razumem... ;)
14/09/2013, 19:45
hvala na razumevanju :)
16/09/2013, 13:43
iako nisam imala slicno iskustvo, cini mi se da tacno mogu da razumem kroz sta prolazis- i nije lako. ali za te trenutke emotivne, zivotne, kakve god, ispunjenosti uvek vredi ziveti, ostaviti, rizikovati. jer kakav je to zivot ako se toga odreknemo. ko zna sta nosi sutra :)
u redu je ;)